Povodom 125. godina postojanja, piše Ante Čelan Gaganić, Imotska Krajina, 1995. Part II. U kulturno-prosvjetnom odgoju i nacionalnom uzdizanju Imotske krajine, uz mnoge druge znacajne čimbenike, časno mjesto zauzima Gradska, glazba. koja se u Imotskome prvi put spominje 1870. i, hvala Bogu i sv. Ceciliji, kao najstarija kulturna institucija u gradu, kroz neprekinut bogato sadržajni niz od 125 godina djeluje uspješno sve do današnjih dana. Propašću Austro-Ugarske Monarhije (1918.) Hrvatska je nepromišljenom odlukom hrvatskih političara jugoslavenske orijentacije i bez naknadne suglasnosti Hrvatskoga sabora ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslavije. Veći dio hrvatskoga naroda je s nevjericom gledao na novonastalu državu i položaj Hrvatske u njoj, međutim, bilo je i onih koji su je oduševljeno prihvatili i podržavali. Takva podvojenost osjetila se odmah ispoćetka i u Imotskoj krajini. Zle slutnje su se pokazale opravdanima: zavladao je velikosrpski hegemonizam, a ugnjetavani Hrvati su od prvotnog očajavanja započeli pružati organiziran otpor omrznutom diktatorskom režimu. U samom gradu Imotskome napeto političko stanje odrazilo se u svim vidovima življenja, a poglavito u kulturi, jer su nikla društva hrvatekog i režimskog usmjerenja, koja su, između ostaloga, imala i svoje glazbe. Ali prije toga, dok se još nisu rasplamsale političke strasti, ne smije se zaboraviti da se svršetkom prvoga svjetskog rata (1918.) okupljaju imotski glazbari i nastavljaju radom. Rijeć je o obnovljenoj Opčinskoj glazbi koju je stručno vodio kapelnik Josip Lize Delić. BLAGOSLOV HRVATSKE - NAPRETKOVE GLAZBE (GLAZBARA I DAROVATELJA - KUMOVA) NA BLAGDAN Sv. CECILIJE (1936. god.) Prvi donji red — čuče (slijeva): Stipe Ivanović, Petar Vicić, Abram Rako i Miljenko Kvesić Drugi red — sjede: Milan Težulat, Josip Jozina Težulat. Josip Bepo Zen, Nikola Tomala, kapelnik dr. Bogašin Soić, Paško Anić, Mile Delić, Jere Vrdoljak i Ivula Markota Treći red — stoje: Andre Vrdoljak, Miće Bauk, Ivan Rako, Tonko Tešulat i Ðermano Vučemilović Ćetvrti red: Miro Tripalo, Vicko Tešulat, Ljubo Tripalo, Jakov Borić, Antuka Marendić, Grgo Nikolić, Frane Mostarčić, Pjero Vicić i Miljenko Borić Peti red: Stjepan Nino Ferari, Pavao Lozo, Nikola Kusić, dr. Lujo Domljan, Veljko Vuković, dr. Mile Vuković, dr. Kolomon Jerković, Toni Kolombani, Bariša Ciciljani Sesti red: Ivan Lončar, Miro Pušić. Marko Džamonja, Luka Živanović, Slavo Sučić, Goto Duzbaba, Bano Soić, Martin Pavić, Tomo Nikolić i Slavko Nikolić Sedmi (donji) red: Ivan Dubravac, Miro Malić, Jure Stanojević, Josip Tomić, Nikola Pavić i Tino Benković Sa strane (slijeva): policajci Vrljičak, Ivan Dodig i Ivan Rako U burnim godinama izmedu Prvoga i Drugoga svjetskog rata, Gradska je glazba domoljubnim djelovanjem. pružala snažan otpor velikosrpskom hegemonizmu stare Jugoslavije. Sokolska, Orlovska i Napretkova glazba U lipnju 1919. osniva se u Imotskom Sokolsko društvo sa svrhom kulturnog, prosvjetnog: i tjelesnog uzdizainja. Za vrlo kratko vrijeme u tom društvu počinje djelovati Sokolska glazba. Važno je naglasiti da je Sokolsko društvo u početku okupljalo gotovo svu imotsku mladež dok ga idučih godina unitaristićki režim nije počeo iskorižtavati u prosrpske ciljeve. Zbog toga se 2. rujna 1922. utemeljuje Hrvatsko katoličko društvo Orao, koje je oformilo svoju glazbu i djelovalo u čisto hrvatskom katoliškom duhu. Koliko je vlast otvoreno podupirala Sokolsku glazbu pokazuje i primjer iz 1925., kada je opčinski komesar Josip Bukša, inače gorljivi radikal i unitarist, za vrlo nisku cijenu prodao Sokolu opčinska glazbala, što je izazvalo gnjev građanstva. Osnutkom imotske podružnice Hrvatskoga kulturnog društva Napredak (oko 1930.), s matičnim sjedištem u Sarajevu, ubrzo počinje s radom Napretkova glazba, pa kraće vrijeme u Imotskom usporedno djeluju tri kvalitetne gradske glazbe. Ovo je, uistinu, jedinstven slučaj da jedan mali grad, u kojem je tada živjelo oko 2000 stanovnika, ima tako izražajne glazbene mogućnosti kakve nije imao ni grad Zagreb. Upravo je Napredak pridonio pomirenju i zbližavanju politički suprotstavljene Sokolske i Orlovske glazbe udruživši ih 1936. u Napretkovu (Hrvatsku) glazbu, koju je do 1943. vodio kapelnik dr. Bogašin Šoić. Dotle su Sokolsku glazbu vodili Josip Bepo Šoić i već spomenuti mlađi mu brat dr. Bogašin, a Orlovsku Josip Bepo Zen. HRVATSKA KATOLIČKA ORLOVSKA GLAZBA - 1924. god. Donji red — sjede na tlu (slijeva): Martin Vodanović, Ivan Vuko Soldo i Ante Jeličić Srednji red — sjede na klupi: fra Ćiro Ujević, Miro Pušić, Jere Vrdoljak, Zvonko Kalin, Juraj Grgić, kapelnik Josip Bepo Zen, Frane Zen, Tonko Vučemilović, Petar Vrdoljak i fra Božo Jelinčić Gornji red — na nogama: Ante Nenadić, Fulgencije-Fuđo Vučemilović, Nikola Tomala, Pjerko Penović, Remiđo Vicić i Andre Vrdoljak SOKOLSKA GLAZBA (1924.) Prvi red — sjede (slijeva): Nikica Jerković, Janko Rako, Martim Benzon, Zore Vučemilović i Slavo Rako Drugi red: Pere Markota, Ivan Težulat, Jako Grubišić, Mate Frlan i Marko Anić Treći red: Stanislav Težulat, Ivula Markota, Ljubo Tripalo, Lujo Lončar i Marko Knežević Četvrti red: Josip Bepo Kvesić, kapelnik dr. Bogašin Šoić. Josip Bepo Soić, Miro Rako i Josip Jozina Težulat Peti red: Miljenko Kvesić, Živko Rako, Dragi Sanić, Ivan Rako, Toni Tadić i Janko Dunda čeme Šesti red: Antuka Marendić, Miće Bauk, Tonko Težulat i Dinko Sabić Sedmi red (gornji): Ðermano Vučemilović, Mate Vrčić i Fili-Pilel Kvesić Bogat glazbeni život Kroz burno razdoblje izmedu prvogra i drugoga svjetskoga rata (1918.-1941.), ove su gradske glazbe orgranizirale brojne koncerte, priredbe, plesove, gimnastičke sletove, izlete, sudjelovale u proslavama državnih i crkvenih blagdana, karnevalskim feštama, privatnim zabavama i sprovodima. Glazba je redovito svojim nastupima obilježavala: Svijećnicu (Kandeloru, 2. veljače), Tijelovo, Gospu od Anđela (zaštitnicu Imotskoga i Imotske krajine, 2. kolovoza), sv. Franu (zaštitnika imotske Župe, 4. listopada), sv. Ceciliju (zaštitnicu glazbenika, 22. studenoga) i druge značajnije nadnevke iz bogate trinaeststoljetne katoličke povijesti hrvatskoga naroda. Vrijedno je spomena da imotska glazba sudjeluje: 1924. na Gimnastičkom sletu u Pragu, 29. i 30. kolovoza 1925. u proslavi tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva — krunidbe kralja Tomislava, 7. veljače 1926. na velikom zboru u Imotskome kada je govorio politički prvak Hrvatske seljačke stranke Stjepan Radić, 20. srpnja 1926. u prigodi 60. godišnjice bitke pod Visom, 7. srpnja 1927. u obilježavanju 1100. prosvjetitelja svetih Ćirila i Metoda, a 1931. s ostalim sudionicima, pod ravnanjem dr. Bogašina Šoića, uspješno izvodi zahtjevnu operetu Kovačev student i s njom gostuju u više gradova. ( nastavlja se )